Uloga arhitekta od teorije do realizacije

Autor: mr. Đurđa Lipovšćak, dipl. ing. arh.

Uvodna razmišljanja

Razmatrajući gradnju svakog novog objekta kao interpolaciju u postojeće stanje u prostoru (bez obzira da li je slobodnostojeći ili fizički dodiruje druge građevine) otvara se niz pitanja o ulozi i odgovornosti svakog sudionika u procesu realizacije i krajnjeg rezultata odnosa nove građevine prema zatečenim prirodnim i stvorenim vrijednostima.

U tom procesu sudjeluje s jedne strane prostor (lokacija) sa svim administrativno planskim odrednicama, s druge strane investitor (sredstva) sa svojim potrebama i željama, a s treće arhitekt - realizator - koji bi trebao uspostaviti vezu između prva dva sudionika. lzvedbu kao poseban segment sada ne razmatramo. Zadaća arhitekta je prema tome dvostruka: treba sagledati prostor i uočiti eventualne administrativno - planerske nedostatke, zatim oblikovati želje investitora u građevinu, koja osim osnovne funkcije treba uspostaviti skladan odnos s mikro i makro lokacijom. U idealnoj shemi: prostor - investitor - arhitekt - sav teret i odgovornost zadatka leži na arhitektu. Problem pogrešnog zadatka, administrativno - zakonskih odredbi, ili nesklada želja investitora s prostorno - oblikovnim mogućnostima su posebna tema.

Interpolacija je vječna "tema i dilema" arhitekata u svim razdobljima i sredinama. Od teoretskih rasprava do konkretnih rješenja lomila su se i još se uvijek lome koplja između teorije i prakse, funkcije i estetike. Tema, kojoj se danas pridaje sve više pažnje, ili se možda samo više raspravlja, jer gledajući graditeljsko nasljeđe, bez obzira u koje vrijeme je nastalo, vidimo određeni sklad koji nije slučajnost, nego rezultat svjesnog odabira graditeljskih elemenata. Stari majstori ostvarili su različitim principima uklapanje svojih građevina bilo samo mjerilom i građevinskim materijalom, ili pak strogo discipliniranim slijedom volumena građevine, svake horizontale ili vertikale, otvora, materijala, strukture, boje... Tek novija arhitektura unosi nesklad i nesporazume u vremenu i prostoru u koji je ušla (sjetimo se "Standard konfekcije" u Radićevoj ulici).

Radi toga se o temi interpolacije danas raspravlja s namjerom da se princip vrednovanja svih parametara, a posebice prostora, vrati na svaki, pa i najmanji projektni zadatak, u svrhu podizanja kvalitete i kulture življenja.

Teško je tvrditi da postoji univerzalni pravilni predložak za dobro rješenje svih slučajeva, posebice u Karlovcu koji na svojoj povijesnoj urbanoj matrici ima toliko različitosti na tako malom prostoru. Kriteriji rješavanja interpolacija u visoko - vrijednoj povijesnoj Zvijezdi, kontaktnim zonama, zaštićenim ambijentalnim predgrađima, novim gradskim kvartovima ili prigradskim naseljima ni u kom slučaju ne mogu biti isti. Jedino pravilo je uvijek sigurno - bez analize prostora i svih zatečenih elemenata NE SMIJE se pristupiti rješavanju zadataka. O rezultatima analize ovisit će osnovni princip rada i metode, dok je sam odabir oblikovnih elemenata ovisan o osobnom stavu i kreativnosti realizatora.

Primjer interpolacije od teorije do realizacije

ZADATAK: lzmeđu stambenog bloka visine P+I i slobodnostojećeg stambeno poslovnog objekta visine P + I + II interpolirati poslovnu zgradu maksimalno moguće korisne površine. Veličina parcele je 10,0 x 16,0 m između zgrada koje su izmaknute tlocrtno i visinski. Oblikovanje treba naznačiti funkciju, TREBA BITI POSLOVNI i ARHITEKTONSKI AKCENT ULICE.

ANALIZA AMBIJENTA: lokacija Karlovac, Banija 29 a - lokacija je u zaštićenoj povijesnoj sredini - ambijentalna za-štita! - ambijent ulice čini niz različito oblikovanih zgrada spojenih u skladnu cjelinu mjerilom volumena i ritmom pročelja. - povijesno nasljeđe NE diktira strogu primjenu izvornih elemenata oblikovanja, uklapanje u ambijent obavezno je mjerilom volumena, a oblikovanje treba prilagoditi okolnoj arhitekturi. Princip: "... korištenje povijesti ne smije biti slijepa imitacija pojedinih elemenata već smišljeno korištenje osnovnih karakteristika kao podloge za stvaranje novog oblikovanja..."

REZULTATI ANALIZE i METODE ODABIRA ELEMENATA: - interpolaciju "podrediti" arhitekturi čvrsto definiranog stambenog bloka, a tek onda "spojiti s lijevim slobodnostojećim objektom indiferentne arhitekture - tlocrtnoj i visinski izmaknute objekte "spojiti" bez grubih prelaza i skokova, stepenasto u obje dimenzije - koristiti karakteristične povijesne elemente kao podlogu za rješavanje oblikovanja

RJEŠENJE: Korišteni elementi nasljeđa: - GASICA - za odvajanje različitih oblikovanja - ERKER - kao tipični, česti oblikovni element ulice - KOSI KROV + pokrov crijep - KROVNI PROZOR - MANSARDA - kao rješenje zadnje etaže - SIMETRIJA PROČELJA - DIMENZIJE OTVORA u prizemlju

Odvajanje "gasicom" od slobodnostojećeg objekta (po cijeloj visini uvučeni ostakljeni element prozora), ostao je uski dio pročelja za oblikovanje i raspored otvora. Umjesto prozora koristiti se ERKER kao glavni element oblikovanja koji postaje završni element stambenog bloka i "pomiruje" dva različita objekta.

Rezultat: kuća "ERKER" - drugi otvori su nepotrebni! - pročelje se razlikuje od susjednih stambenih zgrada i sugerira drugu funkciju - kuća je arhitektonski akcent bloka - dobrom izvedbom postići će se krajnji cilj - arhitektonski i poslovni akcent cijele ulice.

Zaključak

Želja mi je ovim uvodnim tekstom skrenuti pažnju na težinu uloge i odgovornost arhitekta pri svakoj intervenciji u prostoru koja svojim rješenjem može dugotrajno pozitivno ili negativno utjecati na sredinu u kojoj nastaje. Metodologija rješavanja konkretnog primjera može u dijelu analize i rezultata analize biti jedan od predložaka za početnu etapu projektiranja, odabir elemenata i rješenje su ovisni o svakom pojedinom slučaju i uvijek su predmet ocjene i kritike javnosti.